(„Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život“)
Početci vođeni duhom svijeta
Sveti Franjo je rođen 1506. god. u kraljevini Navarri na sjeveru današnje Španjolske, i to u dvorcu Xavier, koji se nalazi u istoimenom gradu na istoimenom brežuljku. Taj je dvorac izgrađen u 10. st., a u njemu su stolovali kneževi od Xaviera, čiji je i sveti Franjo potomak. Danas je on važno hodočasničko mjesto, koje čuva spomen na svetost svetoga Franje.
Po narodnosti bio je Bask, odnosno pripadnik naroda koji danas najvećim dijelom živi u Baskiji, autonomnoj pokrajini Španjolske, dok manji dio živi u Francuskoj.
Prema zapisima, sveti Franjo se, nakon što je dobio temeljnu naobrazbu, vođen ambicioznim i materijalističkim planovima, odlučio okušati u postizanju karijere unutar crkvenih krugova, te je s tom nakanom i upisao studij na poznatom i prestižnom pariškom sveučilištu Sorboni. Naime, u to je vrijeme bio češći slučaj da su u crkvene službe stupali ne toliko oni koji su bili vođeni istinskom željom služiti Bogu i ljudima, nego oni koji su u Crkvi vidjeli mogućnost materijalnog i karijernog uspona. Tako je i sv. Franjo imao na pameti dobru crkvenu nadarbinu, koja bi mu omogućila lagodan život na župi, jednog dana kada se vrati sa studija i postane svećenik.
Obraćenje duhu Evanđelja
Prepoznavši u takvom Franjinom stavu bitno udaljavanje od evanđeoskih idela siromaštva i poniznosti, njegov ga je kolega sa studija – kasnije još jedan svetac – sv. Ignacije Lojolski, utemeljitelj Družbe Isusove, dobronamjerno podsjećao na zastranjenje riječima evanđeliste svetoga Marka: “Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život” (Mk 8, 36). S vremenom su te riječi, zajedno s uviđanjem sablažnjivog ponašanja mnogih studenata i nekih profesora, pale na plodno tlo, te je Franjo zaboravio na prvotni razlog svojih nastojanja da postane svećenik, a sve je više u njemu rasla ona istinska želja postati Božji službenik i Božji sluga koji će svojim žarom širiti radost evanđeoske istine.
Djelovanje u Družbi Isusovoj
Po osnutku Družbe Isusove, Ignacije Loyola, kao general reda, poslao je Franju Ksavera u misije. Na molbu portugalskog kralja Ivana III. šalje ga kao misionara u Indiju, gdje počinje njegova plodonosna djelatnost najprije u Goi, zatim na Šri Lanku, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otocima sve do otoka Celebesa. Vrativši se natrag u Indiju oko 1548. propovijeda u pokrajini Cochin. Od 1542. djelovao je u Indiji, a 1549. putuje čak u Japan i ondje postavlja temelje Katoličke Crkve. Sve do 1551. djeluje u Japanu, a 1551. – 1552. pokušava prodrijeti i u Kinu. To je bilo vrlo teško, jer je u tu zemlju bio strog ulaz. Blizu kineske obale na otoku Sancianu, čekajući na bilo kakvo prijevozno sredstvo, Franjo se teško razbolio na plućima, jer je vladala jaka i okrutna zima. Lišen svake njege, pred obalom Kine, umro je ujutro 3. prosinca 1552.
Osim što je zaštitnik misija i misionara, štuje se kao zaštitnik od različitih epidemija, zaštitnik turizma i moreplovaca, a s obzirom na područja njegova misijskoga djelovanja, razumljivo je da je i zaštitnik Indije, Japana, Kine, Australije i Novog Zelanda.
Molitva sv. Franji Ksaverskom
Sveti Franjo Ksaverski,
velike su potrebe Kraljevstva Božjeg u naše vrijeme.
Malo je radnika u vinogradu Gospodnjem;
velik je broj protivnika vjere.
Molimo te izmoli nam od Boga
svećeničkih i misijskih zvanja,
koja će širiti vjeru
i posredovati milost po Otkupiteljevoj Krvi.
Izmoli kršćanima milost da šire vjeru u Krista
životom i svjedočanstvom ljubavi prema bližnjima.
Neka poruka Božje ljubavi
dopre do svih ljudi na zemlji.
Milost Gospodina našega Isusa Krista,
ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga
neka sve ujedini u jednu vjeru. Amen.