Spomeni se, Gospodine, Davida, *

i sve brižljivosti njegove:

kako se Gospodinu zakleo, *

zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog *

nit uzaći na ležaj svoje postelje,

neću pustit snu na oči, *

nit počinka dati vjeđama,

dok Gospodinu mjesto ne nađem, *

boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *

nađosmo ga u Poljima jaarskim.

Uđimo u stan njegov, *

pred podnožje mu padnimo!

»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *

ti i Kovčeg sile tvoje!

Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *

pobožnici tvoji nek radosno kliču!

Poradi Davida, sluge svojega, *

ne odbij lica pomazanika svoga!«

Gospodin se zakle Davidu *

zakletvom tvrdom od koje neće odustati:

»Potomka tvoje utrobe *

posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *

i svjedočanstva kojima ih učim,

i sinovi će njini dovijeka *

sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *

njega zaželje sebi za sjedište.

»Ovo mi je počivalište vječno, *

boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *

siromahe nahraniti kruhom.

Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *

sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *

pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

U sram ću mu obući dušmane, *

a na njemu će blistat vijenac moj.«

Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †

koji jesi i koji bijaše, *

zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi, ali dođe srdžba tvoja, *

i čas da se sudi mrtvima

i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima *

i svima koji se boje imena tvoga, malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga †

i kraljevstvo Boga našega *

i vlast Pomazanika njegova!

Jer zbačen je tužitelj braće naše *

koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †

i riječju svoga svjedočanstva: *

nisu ljubili života svoga – sve do smrti.

Zato, veselite se, nebesa *

i svi nebesnici!