Blagoslovljen Gospodin, hridina moja: *

ruke mi uči boju, a prste ratu.

On je ljubav moja i tvrđava moja, *

zaštita moja, izbavitelj moj,

štit moj za koji se sklanjam; *

on mi narode stavlja pod noge!

Što je čovjek, Gospodine, da ga poznaješ, *

što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

Poput daška je čovjek, *

dani njegovi kao sjena nestaju.

Gospodine, nagni svoja nebesa i siđi, *

takni bregove: i zadimit će se!

Sijevni munjom i rasprši dušmane, *

odapni strijele i rasprši ih!

Ruku pruži iz visina, †

istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, *

iz šaka sinova tuđinskih:

laži govore usta njihova, *

a desnica krivo priseže.

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, *

na harfi od deset žica svirat ću.

Ti daješ pobjedu kraljevima, *

ti koji si spasio Davida, slugu svojega,

od pogubna mača spasi mene, *

oslobodi me iz ruke tuđinske;

laži govore usta njihova, *

a desnica krivo priseže.

Daj da nam sinovi budu kao biljke *

što rastu od mladosti svoje;

a kćeri naše kao stupovi ugaoni, *

krasne poput hramskog stupovlja;

da nam žitnice budu pune svakog obilja, *

s plodovima svakojakim u izobilju;

ovce naše plodile se na tisuće, †

plodile se beskrajno na našim poljima; *

stoka naša neka bude tovna!

U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva, *

ni plača na ulicama našim!

Blago narodu kojem je tako, *

blago narodu kojem je Gospodin Bog!

Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †

koji jesi i koji bijaše *

zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi, ali dođe srdžba tvoja, *

i čas da se sudi mrtvima

i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima *

i svima koji se boje imena tvoga, malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga †

i kraljevstvo Boga našega *

i vlast Pomazanika njegova!

Jer zbačen je tužitelj braće naše, *

koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †

i riječju svoga svjedočanstva; *

nisu ljubili života svoga – sve do smrti.

Zato, veselite se, nebesa *

i svi nebesnici!