Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, *

što počivaš u sjeni Svemogućega,

reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja! *

Bože moj u koga se uzdam!«

Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, *

od kuge pogubne.

Svojim će te krilima zaštititi, †

i pod njegova ćeš se krila skloniti: *

Vjernost je njegova štit i obrana!

Nećeš se bojati strašila noćnoga *

ni strelice što leti danju,

ni kuge što se šulja kroz tmine, *

ni pošasti što hara o podne.

Pa nek padaju tisuće kraj tebe, †

deseci tisuća s desne tvoje, *

tebi se neće primaći!

Tek što okom pogledaš, *

već ćeš vidjeti plaću grešnika.

Jer Gospodin je zaklon tvoj, *

Višnjega odabra sebi za okrilje.

Neće te snaći nesreća, *

nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

Jer anđelima svojim zapovjedi *

da te čuvaju na svim putima tvojim.

Na rukama će te nositi *

da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.

Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, *

zgazit ćeš lavića i zmiju.

Izbavit ću ga jer me ljubi, *

zakrilit ga jer poznaje ime moje.

Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, †

s njim ću biti u nevolji, *

spasit ću ga i proslaviti.

Nasitit ću ga danima mnogim, *

pokazat mu spasenje svoje.«