Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice, *

od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem, *

grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *

i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan da budeš prema svojim riječima *

i bez prijekora kada te sudili budu.

Evo, grešan sam već rođen, *

u grijehu me zače majka moja.

Evo, ti ljubiš srce iskreno, *

u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim, *

operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje, *

nek se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih, *

izbriši svu moju krivicu!

Čisto srce stvori mi, Bože, *

i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega *

i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja *

i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama, *

i grešnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene, †

Bože, Bože spasitelju moj! *

Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Otvori, Gospodine, usne moje, *

i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Žrtve ti se ne mile, *

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

Žrtva Bogu duh je raskajan, *

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †

prinosi i paljenice, *

i tad će se prinosit teoci na žrtveniku tvojemu.

Nek oči moje suze rone danju i noću, *

i neka ne prestanu,

jer je strašno slomljena †

djevica, kći naroda moga, *

ranom neobično ljutom.

Pođem li u polje, *

evo mačem pobijenih!

Vratim li se u grad, *

evo od gladi iznemoglih!

Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji *

i ništa ne znaju.

Tȁ zar si Judeju sasvim odbacio? *

Zar ti duši omrznu Sion?

Zašto nas tako biješ *

te nam više nema lijeka?

Nadasmo se miru, ali dobra nema, †

čekasmo vrijeme ozdravljenja, *

al’ evo užasa!

Gospodine, bezbožnost svoju priznajemo, †

bezakonje otaca svojih; *

doista, tebi sagriješismo!

Ne odbaci nas, rad imena svoga, †

ne sramoti prijesto Slave svoje, *

spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *

Služite Gospodinu u veselju!

Pred lice mu dođite *

s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †

on nas stvori, i mi smo njegovi, *

njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †

u dvorane njegove s hvalospjevom, *

hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †

dovijeka je ljubav njegova, *

od koljena do koljena vjernost njegova.