Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio *

i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

Gospodine, Bože moj, zazvah te, *

i ti si me ozdravio;

Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja, *

na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, *

zahvaljujte svetom imenu njegovu!

Jer samo za tren traje srdžba njegova, *

a cio život dobrota njegova.

Večer donese suze, *

a jutro klicanje.

A ja u svojoj sreći rekoh: *

»Neću se pokolebati nikada!«

Dobrotom si me, Gospodine, na goru nade postavio, *

ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.

Tada, Gospodine, zavapih k tebi, *

i zazvah milosrđe Boga svojega:

»Kakva je korist od krvi moje, *

kakva korist da u grob siđem?

Zar će te prašina slaviti, *

zar će naviještati vjernost tvoju?«

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni; *

Gospodine, budi mi na pomoć!

Okrenuo si plač moj u igranje, †

skinuo kostrijet s mene *

i opasao me radošću.

Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: *

Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Blažen onaj kome je zločin otpušten, *

kome je grijeh pokriven!

Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju, *

i u čijem duhu nema prijevare!

Prešutjet sam htio, al’ kosti mi klonuše *

od neprestana jecanja.

Danju i noću ruka me tvoja tištala, *

snaga mi se trošila ko za ljetnih žega.

Tad grijeh svoj tebi priznah *

i krivnju svoju više ne skrivah.

Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«, *

i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek ti se moli pobožnik svaki *

u času nevolje.

Kad bujice silne navale, *

njega neće stići.

Utočište ti si moje, †

od tjeskobe ti ćeš me sačuvat, *

okružit me radošću spasenja.

Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, †

svjetovat ću te, *

oko će moje bdjeti nad tobom.

Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: †

divljinu im krotiš vođicama i uzdom, *

inače im se ne primiči!

Bezbožnika taru mnoge nevolje, *

a tko se uzda u Gospodina, njega okružuje milost.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni, *

kličite, svi koji ste srca čestita!

Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †

koji jesi i koji bijaše, *

zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi, ali dođe srdžba tvoja *

i čas da se sudi mrtvima

i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima *

i svima koji se boje imena tvoga, malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga †

i kraljevstvo Boga našega *

i vlast Pomazanika njegova!

Jer zbačen je tužitelj braće naše *

koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †

i riječju svoga svjedočanstva: *

nisu ljubili života svoga – sve do smrti.

Zato, veselite se, nebesa *

i svi nebesnici!