Dođite, kličimo Gospodinu, *

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama, *

kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *

Kralj velik nad svim bogovima.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

njegovi su vrhunci planina.

Njegovo je more, on ga je stvorio, *

i kopno koje načiniše ruke njegove.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš, *

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:

† »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, *

iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

i ne proniču moje putove.

Tako se zakleh u svom gnjevu: *

Nikad neće ući u moj počinak!«

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *

što pohodi i otkupi narod svoj;

podiže nam snagu spasenja *

u domu Davida, sluge svojega,

kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: †

spasiti nas od neprijatelja naših – *

i od ruke sviju koji nas mrze;

iskazati dobrotu ocima našim, *

i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *

da će nam dati

te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *

služimo bez straha

u svetosti i pravednosti pred njim *

u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *

jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,

da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *

po otpuštenju grijeha njihovih,

darom premilosrdnog srca Boga našega *

po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,

da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *

da upravi noge naše na put mira.

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.