1848. godine došlo je do dinamičnog apostolskog ujedinjenja. S obzirom na sličnu namjeru, karizmu i djelovanje, Crkva je ujedinila izvornu spiritansku zajednicu s kongregacijom Bezgrešnog srca Marijinog. Libermann je izabran za prvog generalnog poglavara novonastale kongregacije postavši time jedanaesti generalni poglavar Spiritanaca.
Spiritanci pod vodstvom p. Libermanna unovačili su i odgojili tisuće zaređenih i svjetovnih misionara. Bio je pionir strategija koje se danas priznaju kao temelj moderne misionarske aktivnosti. Nadahnjivao je Spiritance da postanu „jedno s narodom“ kako bi svaka zajednica prihvatila i shvatila Evanđelje u kontekstu svoje vlastite tradicije. Revnost p. Libermanna bila je toliko nadahnjujuća da kad su sjemeništarci u Francuskoj čuli za smrt prvih misionara u Zapadnoj Africi nahrupili su na njegova vrata dobrovoljno se javljajući kao zamjena.
Nevjerojatno je da čovjek koji je potaknuo tolike misionare sam nikada nije otišao u neku od dalekih misija. Umro je 2. veljače 1852. pred svoj 50. rođendan. Ostavština p. Libermanna u obliku ustrajnosti, vjere i propovjedanja prisutna je po cijelom svijetu. To uključuje i sve veći broj lokalnih misionara u Africi i Južnoj Americi, a u Sjevernoj Americi je to stalna djelatnost na usluzi siromašnom stanovništvu.
Danas se prisjećamo i pozdravljamo p. Francisa Libermanna svakim misionarskim korakom kojeg napravimo, stavljajući svoje živote u službu Duha Svetog koji nas i dalje nadahnjuje i nama upravlja. Zbog velikog entuzijazma p. Libermanna, Spiritanci ga smatraju svojim „drugim utemeljiteljem“.