Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo *

spominjući se Siona;

o vrbe naokolo *

harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši *

zaiskaše od nas da pjevamo,

naši mučitelji da se veselimo: *

»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo *

u zemlji tuđinskoj!

Nek se osuši desnica moja, *

Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi *

ako spomen tvoj smetnem ja ikada,

ako ne stavim Jeruzalem *

vrh svake radosti svoje!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca *

jer si čuo riječi mojih usta.

Pred licem anđela pjevam tebi, *

bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem *

za tvoju dobrotu i vjernost,

jer si nada sve uzveličao *

obećanje svoje.

Kad sam te zazvao, uslišio si me, *

dušu si moju pokrijepio.

Nek ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje *

kad čuju riječi usta tvojih,

nek pjevaju putove Gospodnje: *

»Zaista, velika je slava Gospodnja!«

Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna, *

a oholicu izdaleka poznaje.

Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš, †

pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana; *

tvoja me desnica spasava!

Gospodin će dovršiti što započe za me! †

Gospodine, vječna je ljubav tvoja: *

djelo ruku svojih ne zapusti!

Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *

primiti slavu i čast i moć!

Jer ti si sve stvorio *

i tvojom voljom sve postade i bî stvoreno!

Dostojan si uzeti knjigu *

i otvoriti pečate njezine.

Jer si bio zaklan †

i otkupio, krvlju svojom, za Boga *

ljude iz svakog plemena i jezika, puka i naroda.

Učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima, *

i kraljevat će na zemlji.

Dostojan je zaklani Jaganjac *

primiti moć i bogatstvo

i mudrost i snagu *

i čast i slavu i blagoslov!